Stari srpski običaj koji se polako ZABORAVLJA: Evo zašto POZIVAR na svadbu umesto pozivnice nosi BUKLIJU sa rakijom!

Izvor: K.Ć. Vesti 08.06.2022 21:20 0

Svadbarski običaji u našem narodu prepuni su religijskih, mitoloških i magijskih radnji

Stari srpski običaj koji se polako ZABORAVLJA: Evo zašto POZIVAR na svadbu umesto pozivnice nosi BUKLIJU sa rakijom!

Shutterstock

Srpske svadbe su skup religijskih, mitoloških i magijskih radnji, protkanih folklornim sadržajima.

Bogata obredna praksa ono je čime su se oduvek odlikovale svadbe u Srbiji. Vremenom, neki običaji bi se izgubili, da bi se potom vraćali prilagođeni savremenim društvima.

SVAKA ŽENA TREBA DA ZNA

img

BAJADERA BOMBICE Omiljeni desert na drugačiji način, prste da poližete

img

SARME IZ RERNE Slasne i preukusne, postaće vaš novi omiljeni način spremanja

img

CRVENI ROLAT Neodoljivo predjelo koje prvo nestane sa slavske trpeze, a ukusa koji priča priče

Evo jednog običaja koji se praktikuje obično po selima.

RAKIJA UMESTO POZIVNICE

Buklija ima posebnu namenu i posebno mesto u domaćinstvu i tradiciji. Pri objavljivanju svadbe se poziva upravo buklijom. Napuni se rakijom, dok se u južnim krajevima Srbije sipa i vino, okiti se venčićem od cveća, koje vremenom vene, se ne skida, dok se ne pozove i zadnji gost i svadbarskim peškirom, ako je u pitanju ženidba, a ukoliko se radi o udaji, onda se stavlja maramica od nekog finog materijala i pozivar kreće od kuće do kuće da poziva rodbinu, komšije i prijatelje na svadbu.

Običaj je da se prvo pozove kum, a zatim stari svat ili starojko, a nakon toga, sve ostale zvanice. Pozivar nosi bukliju i torbu od vune, darovnicu i retko ide sam. Bitno je da osoba koja je započela pozivanje, da to i završi.

Pri dolasku u dom, domaćin ga sačeka i onda se razmenjuju zdravice, oglasi veselje i pozove na slavlje. Domaćin popije iz buklije, nazdravi i tako odgovara potvrdno na poziv. Buklija se dopuni rakijom, a domaćica uzima cveće iz svoje bašte i dodatno ukrašava bukliju, a uz to se pozivaru daju i pokloni u vidu: novca, jastuka, košulja, jorgana i razni drugi pokloni.

Pozivar nakon obavljenog rituala, napušta kuću i ide dalje. Pozivar ne može da bude osoba ženskog pola, a pozivar je ulavnom otac, brat ili deda. Ovaj običaj pozivanja, karakterističan je još uvek za seoska područja, dok se u gradu, ovaj vid pozivanja, uveliko izgubio.

Zanimljiv je i običaj, da se na dan svadbe ostavlja jedna kuća, koju treba poslednju pozvati na veselje. Uglavnom, uzima se porodica, koja je dobrostojeća, ne misli loše domaćinu i mladencima. Takođe, u narodu kruži verovanje, da bukliju iz kuće, ne treba nikome davati da je koristi, osim članovima domaćinstva.

BONUS VIDEO

 

 

Komentari (0)